Skip to: Site menu | Main content

 

 

 

 



TRAUMA
Marina Ostrun, Nebojša Buđanovac



PSIHIČKA TRAUMA – riječ grčkog porijekla – rana ili ozljeda, tjelesna ili duševna, izazvana vanjskim utjecajima

Traumatski događaj dožive vjerojatno svi ljudi tijekom života:

A psihološki stres koji tada doživimo izaziva kriznu reakciju koja se sastoji od nekoliko faza:

1) faza šoka: par sekundi do najduže tjedan dana; osoba ne razumije što joj se desilo ili to poriče; psihička otupljenost ili osjećaj nestvarnosti; zbog blokade osjećaja osoba se ili ne sjeća događaja ili se samo djelomično sjeća; drugima može izgledati smireno, ali i izgubljeno
2) reakcijska faza: nekoliko sati do godine dana; tek tada započinje reakcija na ono što se dogodilo -plakanje, bijes, neprijateljsko ponašanje, uznemirenost, strepnja, utučenost
3) faza obrade tj. ponovnog doživljavanja: nekoliko mjeseci do nekoliko godina; osoba u budnom stanju ili u snovima proživljava traumu ili trenutke prije ili poslije nje – ima potrebu da to čini
4) faza preorijentacije: znak je ozdravljenja i promijenjene slike o sebi; često se opisuje kao da se osoba psihički promijenila; traje do neke nove krize

Izloženost psihičkoj traumi rezultira traumatskim stresom koji je normalna reakcija na to, a simptomi su slijedeći:

1) osjećajne reakcije: strah od smrti, 'krivnja preživljavanja', samooptuživanje, osjećaj praznine ili nesposobnosti da se išta osjeti, utučenost i ispadi bijesa
2) promjena ponašanja: neobjašnjiv umor, razdražljivost, agresivnost, povlačenje u sebe, izbjegavanje svega i svakoga tko podsjeća na traumu
3) odnos prema sebi i okolini: sumnjičavost, osjećaj da je sve nestvarno, često se počinje intenz razmišljati o smislu života
4) psihosomatske reakcije: napetost mišića, preosjetljivost na zvučne ili svjetlosne podražaje, mijenja se ritam spavanja, pojavljuju se noćne more

OSOBA MOŽE I NE MORA RAZVITI POREMEĆAJ POZNAT POD SKRAĆENIM NAZIVOM PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) ili PTSD (engl naziv)

 

DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA PTSP PO DSM-IV

1. OSOBA JE BILA IZLOŽENA TRAUMATSKOM DOGAĐAJU KOJI JE UKLJUČIVAO OBA SLJEDEĆA NAVODA:
a)  Osoba je proživjela, prisustvovala ili se suočila s događajem ili događajima koji su predstavljali izravnu ili potencijalnu smrtnu opasnost, ranjavanje ili ugroženost osobnog ili tuđeg fizičkog integriteta
b)  Kao odgovor na traumatsku situaciju javio se intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti  ili užasnutost. 
 
2. TRAUMATSKI DOGAĐAJ SE STALNO PROŽIVLJAVA NA JEDAN (ILI VIŠE) OD SLJEDEĆIH NAČINA:
a) povratna i nametljiva sjećanja na događaj, uključujući slike, misli, percepcije
b) ponavljanje uznemirujućih snova o događaju              
c)  osoba se ponaša i osjeća kao da se traumatski događaj ponovno odvija (osjećaj 
ponovnog proživljavanja situacije, iluzije, halucinacije, epizode disocijativnih «flashbackova», uključujući i one koji se javljaju prilikom buđenja ili intoksikacije)         
d) intenzivan psihološki distres prilikom izloženosti unutarnjim ili vanjskim    podražajima koji simboliziraju ili podsjećaju na traumatski događaj
e) psihološka reaktivnost na izlaganje internalnim ili eksternalnim podražajima koji predstavljaju ili su slični nekom aspektu traumatskih događaja
 
3. STALNO IZBJEGAVANJE POTICAJA VEZANIH ZA TRAUMU I OTUPJELOST OPĆE REAKTIVNOSTI (KOJA NIJE BILA PRISUTNA PRIJE TREUME) INICIRANA SA TRI (ILI VIŠE) OD SLJEDEĆIH SIMPTOMA:
a)  nastojanje da se izbjegnu misli, osjećaji ili razgovor vezan za traumu 
b)  nastojanje da se izbjegnu aktivnosti, mjesta i osobe koje podsjećaju na traumu 
c)  nesposobnost prisjećanja nekog važnog elementa traume 
d)  zamjetno smanjen interes ili sudjelovanje u značajnim aktivnostima 
e)  osjećaj odvojenosti ili otuđenja od drugih osoba 
f)  reduciranost afektiviteta ( npr. nesposobnost da se nekog voli ) 
g) osjećaj besperspektivnosti ( npr. osoba smatra da neće ostvariti karijeru, brak, imati djecu)

4. STALNI SIMPTOMI POJAČANE POBUĐENOSTI (KOJI NISU BILI PRISUTNI PRIJE TRAUME), INICIRANI SA DVA (ILI VIŠE) OD SLJEDEĆIH OBOLJEŽJA:
a) otežano usnivanje ili održavanje sna
b) razdražljivost ili ispadi ljutnje 
c)  otežano koncentriranje 
d) hipervigilitet  ( povećana pozornost)
e) pretjerana preneraženost ( strah zbog izloženosti događajima koji simboliziraju traumatični događaj)

5. TRAJANJE SMETNJI (SIMPTOMI KRITERIJA 2., 3. I 4.) DULJE OD MJESEC DANA.

6. POREMEČAJ UZROKUJE KLINIČKI ZNAČAJNE SMETNJE ILI OŠTEĆENJE SOCIJALNOG, RADNOG ILI DRUGOG FUNKCIONIRANJA
 
Akutno: ako je trajanje simptoma kraće od 3 mjeseca
Kronično: ako je trajanje simptoma 3 ili više mjeseci
S odgođenim početkom: ako se simptomi pojave najmanje 6 mjeseci nakon stresora

Kod većine ljudi, emocionalni učinci traumatskih događaja ublažit će se nakon nekoliko mjeseci. No, ukoliko potraju dulje, općenito se preporuča davanje psihijatrijske dijagnoze PTSP-a . Većina ljudi izloženih traumatskim događajima neće razviti PTSP. Ta se bolest smatra primarno poremećajem anksioznosti, i ne treba ga miješati s normalnom boli i prilagodbom nakon traumatičnih događaja.  Postoji mogućnost i kombinacije s drugim psihijatrijskim poremećajima, koji uključuju kliničku depresiju, opći poremećaj anksioznosti, i niz ovisnosti.

PTSP može imati «odgođeni početak», i razviti se nakon više godina, pa i desetljeća.

Tretman
Nakon traumatskog incidenta katkad se koristi rana intervencija, zvana Upravljanje stresom nakon kritičnog incidenta, koja može potencijalno spriječiti razvoj PTSP-a.
Postoji niz oblika tretmana koji se u svijetu koriste za liječenje PTSP-a – psihoterapije (kognitivno-bihevioralna terapija, grupna terapija,  terapija izlaganjem i sl.), terapije psihotropnim lijekovima (antidepresivima ili atipičnim antipsihoticima), te drugi oblici terapija.

 

[ Vrh stranice ]