TEHNIKE UČENJA
Nebojša Buđanovac
Sljedeći prijedlozi mogu pomoći djetetu u djelotvornijem učenju:
- Nastojite naučiti dijete da uči u slično doba dana, na posebnom, uvijek istom mjestu. Pazite da ga nitko ne smeta bez potrebe.
- Uočite što sve odvraća djetetovu pažnju od učenja: zvonjava telefona, gledanje televizije, uzimanje hrane, preglasna muzika, pogled kroz prozor. Uklonite izvore ometanja u vrijeme dok uči.
- Vodite računa o količini gradiva. Naučite dijete da rasporedi gradivo u manje cjeline, da odredi sebi vrijeme potrebno za savladavanje gradiva, i dovoljno vremena za cjelovito ponavljanje na kraju.
- Kampanjsko učenje nagomilanog gradiva ne osigurava pohranu znanja u dugoročnom pamćenju. Učinak takvog učenja je slab – uči se u premorenom stanju, a posljedica je napetost, rastresenost i umor u vrijeme ispitivanja.
- Prije početka učenja zajedno s djetetom pregledajte tekst i pokušajte ustanoviti je li mu nešto već otprije poznato. Lakše se pamti novo gradivo koje se može povezati s već naučenim.
- Kod građe s dosta činjeničnog materijala (npr. godine, nazivi) naučite dijete da koristi mnemotehnike (npr. kod nabrajanja pokušajte unijeti neki vlastiti red u niz, uklopiti riječi u rimovanu pjesmicu, ili od prvih slova riječi u nizu napraviti anagram).
- Prilikom prvog čitanja naučite dijete da posebnu pažnju obrati na naslove, podnaslove, debelo otisnute riječi. To su obično ključni pojmovi na koje se najprije treba usmjeriti i razjasniti ih. Važno je naučiti dijete da odvaja bitne od nebitnih informacija.
- Naučite dijete da ključne pojmove ispiše i pokuša ih shematski povezati ili čak nacrtati. Strelicama i sličnim znakovima može se pokazati njihov međusobni odnos: uzroci i posljedice, sličnosti ili različitosti. Mnoga djeca uče na vizualni način i lakše se dosjete građe koju mogu vidno predočiti.
- Osmislite sami nekoliko primjera koji potvrđuju glavna pravila ili objašnjavaju osnovnu ideju gradiva. Zamislite kako bi dijete stečena znanja moglo primijeniti u drugim okolnostima. Aktivnom proradom građe dijete osigurava bolju pohranu u dugoročnom pamćenju i lakše dosjećanje.
- Najviše se građe zaboravlja neposredno nakon prvog učenja. Stoga u početku valja ponavljati češće, u manjim razmacima, a kasnije pri utvrđivanju naučenog, dovoljno je rjeđe ponavljati. Već dobro usvojenu građu treba još 2-3 puta pročitati i preispitati.
- Pred sam ispit dobro je ponavljati na glas ili u društvu. Tako se smanjuje napetost i mogu se zajednički raščistiti preostale nejasnoće. Naučite dijete da samo sebe propituje gradivo.
- Kad god je moguće, treba u građi uočiti pravilo, tj. učiti na način rješavanja problema.
- Za uspješno ostvareno učenje dobro je nagraditi dijete.
TEORIJE UČENJA
- Klasično uvjetovanje – pasivno, refleksno odgovaranje na vanjske podražaje
- Operantno uvjetovanje – aktivni odgovor na unutrašnja stanja organizma
- Teorije socijalnog učenja – učenje u interakciji pojedinca i socijalne okoline - učenje ponašanja
Načini socijalnog učenja:
- Modeliranje – promatranje živog modela
- Imitacija – oponašanje modela bez razumijevanja
- Učenje promatranjem – dijete uzima u obzir i posljedice ponašanja modela
- Simboličko učenje – opis modela
- Kognitivne teorije učenja – kognitivno učenje rezultira općim znanjem
- učenje govora, stjecanje pojmova, učenje složenih vještina
Kanali učenja
Ljudi uče kroz tri osnovna kanala: vizualni (vidni), auditivni (slušni) i kinestetički (motorički). Po načinu učenja razlikujemo tri osnovna tipa osoba.
To su:
VIZUALNI (VIDNI) TIP
Karakteristike vizualnog tipa:
- najlakše i najbrže uči gledanjem
- pamti slike, raspored u prostoru, bitno je da mu se sve predoči
- u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na vidnu percepciju (“vidiš, vidiš”, “gledaj ti ovo”, i sl.)
- predmeti i aktivnosti za koje je vizualni tip “talentiran”: likovni, geometrija, zemljopis, fotografija i sl.
- to je najčešći tip
Učenje:
- kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti gdje je što vidio (na kojem mjestu u knjizi)
- sve kompliciranije koncepte i gradiva dobro je nacrtati u obliku shema, mapa, stripova i sl.
AUDITIVNI (SLUŠNI) TIP
Karakteristike auditivnog tipa:
- najlakše i najbrže uči slušanjem
- pamti riječi i zvukove,
- u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na slušnu percepciju (“znaš što sam čuo?”, “slušaj ovo”, i sl.)
- predmeti i aktivnosti za koje je auditivni tip “talentiran”: glazbeni, recitacija,
- taj tip je drugi po učestalosti
Učenje:
- kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti kako je to zvučalo
- bitno je da sve čuje, da mu netko pročita ili da uči naglas
- u učenju se može koristiti diktafonom
KINESTETIČKI (MOTORIČKI) TIP
Karakteristike kinestetičkog tipa:
- najlakše i najbrže uči djelovanjem, iskustvom na svojoj koži
- pamti ono što sam isproba, vježba ili prepiše
- u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na pokret i tjelesne osjete (“Jaka ti je to stvar!” “Smrznuo sam se!”)
- predmeti i aktivnosti za koje je motorički tip “talentiran”: tjelesni, sportovi, kemija i fizika (eksperimenti)
- to je najrjeđi tip
Učenje:
- kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti kako je nešto napisao ili vježbao
- za njega je dobro da prepisuje gradivo koje želi zapamtiti
ODGOVORNOST RODITELJA ZA DJETETOVO UČENJE
1. osiguravanje odgovarajućih uvjeta za djetetovo učenje
-
prikladan radni prostor
-
prikladna atmosfera za učenje
2. motivacija djeteta
-
postepen odgoj ka trajnim životnim vrijednostima
-
intrinzična motivacija
-
odgoj djeteta osobnim primjerom
3. pomoć djetetu da nauči kako učiti
-
pridržavanje pravila o kvalitetnom učenju, uz poštivanje djetetove ličnosti i oblika učenja koji mu odgovaraju
[ Vrh stranice ]