DEPRESIVNE REAKCIJE I STANJA (djece i mladih)
Marina Ostrun
.
.
Razlika: - depresija kao psihijatrijska bolest (trajna, liječi se održavanjem na lijekovima i psihoterapijom, teža, .................odrasli)
................- depresivna stanja i reakcije kod djece i mladih (otklonjiva, nije nužno uzimanje lijekova, razgovori sa
.............. ..stručnjakom, promjena u najužoj okolini osobe, djeca i mladi)
Problem - velik broj osoba iz okruženja mlade osobe koja pokazuje znakove depresije smatra da 'je to nemoguće' jer je mladost sama po sebi razdoblje života predodređeno za sreću i životne radosti, da ona nema razloga za to i da je dovoljno da ju se 'samo malo zdrma' –nastaje novi problem –ta mlada osoba niti ima snage niti znanja da si sama pomogne –neke posljedice takvog prepuštanja mogu završiti kobno (samoubojstvo, narkomanija, alkoholizam, delinkvencija i ostala samouništavajuća ponašanja)
ZNAKOVI:
1. promjene osjećaja, raspoloženja (žalost, tuga, plačljivost, nedostatak spontanosti, osjećaj beznadnosti, osjećaj manje vrijednosti
2. promjene intelektualnog funkcioniranja (gubitak ili smanjenje interesa, neuspjeh u školi, usporenost misaonih procesa, gubitak samopoštovanja, negiranje vlastitih vrijednosti)
3. poremećaj u društvenim odnosima (povlačenje, nezainteresiranost za druženje ili razgovore, gubitak samoinicijative)
4. usporenost motorike (vidi se kroz igru, šport, sporo hodanje, pognutost u držanju)
5. poremećaj spavanja (nesanica –teško zaspe, spava površnim snom, rano buđenje, depresivni snovi)
6. moguće i neke tjelesne smetnje, npr. glavobolja, umor, noćno mokrenje (kod djece), svrbež tijela
Zašto se javlja?
1. pojavljuje se kao odgovor na GUBITAK – bliske osobe, društvenog položaja, neuspjeh, prijetnju gubitka bliske osobe (najčešći razlozi) – radi se o gubitku ne samo apsolutnog objekta već onoga što taj objekt DAJE osobi koja 'gubi' (osjećaj važnosti, pripadanja, sigurnosti)
2. razlika u odnosu na tugu: tuga je normalna reakcija na odvajanje ili gubitak, ali se ne gubi samopoštovanje niti je prisutno samooptuživanje (kod depresije se gubi samopoštovanje)
3. među razlozima se može pojaviti i element iz obiteljske situacije, npr. trajni previsoki zahtjevi za uspješnošću koji se stavljaju pred dijete –nije naučeno nositi se s neuspjehom
4. statistike pokazuju da se češće radi o mladima i djeci u nepotpunim obiteljima ili u obiteljima u kojima ne postoje topli i podržavajući odnosi među članovima
Stručnjaci preporučuju:
Ako se dijete mijenja (izdvaja iz društva, postaje bezvoljno, misli loše o sebi, nema samopouzdanja, reagira agresijom, zapušta svoj vanjski izgled itd.) potrebno je da prvo roditelji sebi postave neka pitanja:
1. što dijete želi poručiti svojim ponašanjem? (mladi najčešće reagiraju na način 'ostavi me na miru!', međutim to je samo pokazatelj neke ljutnje zbog sumnje da mu se može pomoći ili nelagode u otvorenosti oko teme koja je u osnovi depresivnog stanja, A NE ZBOG STVARNE ŽELJE DA SE RODITELJE ODBIJE ILI NEZAINTERESIRANOSTI ZA RJEŠAVENJE PROBLEMA –roditelji su u toj dobi djetetu/ mladom još uvijek jedine osobe koje imaju 'moć' zaštititi ga)
2. krije li se iza iskazivanje agresije, bezvoljnosti, povlačenja, neuspjeha u školi i društvu, ustvari depresija? (depresivnoj osobi treba pokloniti blagost, zainteresiranost, razgovor o osjećajima, prihvaćanje i strpljenje, a ne sankcioniranje zbog agresivnih ponašanja ili loših ocjena ili ignoriranje osjećajnog stanja… – da dijete zna i ima snage u takvom stanju pomoći samo sebi, ne bi tako upečatljivo upućivalo signale za pomoć!)
3. je li promijenjeno ponašanje reakcija na neki događaj ili gubitak?
(ukoliko se radi o obiteljskim odnosima treba prihvatiti da dijete nema dovoljno iskustva da samo riješava probleme na koje najčšće nema niti mogućnost utjecanja, te da dijete članove obitelji ne doživljava na jednak način kao odrasla osoba koja može sama sebe zašititi)
(ukoliko se radi o nekom odnosu koji nije unutar obitelji, potrebno je da shvatiti i prihvatiti važnost tog odnosa koliko god on roditeljima izgledao nebitan i koliko god se čudili kako tako nešto može djelovati na mladu osobu tako intenzivno – dijete/ mlada osoba ima drugačije 'kemijsko stanje' u organizmu pa je i emocionalni doživljaj mnogo jači nego kod odraslih osoba i mnogo manje pod kontolom razuma, međutim, to je pravilo biologije i ni dijete ni stariji tu ne mogu ništa promijeniti.
Iduće pitanje, koliko znate što se događa u djetetovom životu izvan kuće? Ako je dijete prepričavalo događaje iz škole ili s izlaska, a nije naišlo na omalovažavajuće komenatre, ono je već naučeno da smije mnogo toga reći. Interese u mladenačkoj dobi i odrasloj dobi se uvelike razlikuju i neodgovorno je tvrditi da su jedni bitni, a drugi nebitni.)
-
jesu li vaše ideje o potrebnoj uspješnosti vaših članova obitelji, jednako idejama svih ostalih članova? (možda se vaši interesi ne poklapaju s interesima ostalih ukućana…)
- prije odlaska psihologu (u Hrvatskoj nije prihvaćeno korištenje pomoći stručnjaka kao nešto svakodnevno, već se još uvijek tumači kao pokazatelj da je netko 'lud'!), treba pokušati promijeniti nešto od gore navedenog – pomoć stručnjaka će ionako zahtijevati uključivanje obitelji
[ Vrh stranice ]