Skip to: Site menu | Main content

 

 

 

 



PROGRAM: «AIKIDO»

.
1. Uvod
Pubertet i adolescencija razdoblje je intenzivnog razvoja mladih ljudi u kojem osoba prolazi kroz burne promjene u biološkom i psihološkom smislu.
Kako smo kao država u tranzicijskom razdoblju, a uz to kao društvo u cijelosti opterećeni i ratnim traumama, tenzija nesigurne budućnosti se odražava na gotovo svakoj osobi a posebno na obiteljima i mladima.
Ovaj trend prisutan je tijekom proteklih godina i u gradu Varaždinu: iako smo svjedoci općeg kulturnog, ekonomskog i socijalnog napretka grada, s druge strane određeni broj mladih ljudi Varaždina izražava nezadovoljstvo postojećim sadržajima namijenjenim njima. Jedna od posljedica toga je da su mnogi od njih skloni izborima koji vode asocijalnom i antisocijalnom ponašanju.
Statistički podaci govore da je u Varaždinu u porastu broj mladih ovisnika o drogama i krivičnih djela koje čine maloljetnici. Istraživanja koje je proveo Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb Varaždinske županije pokazalo je kako u završnim razredima srednje škole marihuanu proba svaki peti učenik, što je porast od 20 ili više puta u odnosu na 1998. Također, konzumacija ecstasyja je 2003. godine porasla za 50 – 100 % u odnosu na 1998. godinu (Podaci objavljeni u časopisu «Varaždin News» od 16. 11. 2005.)
U uvjetima sve bržeg života opterećenog stalnim izvorima stresa, mladi ljudi se nalaze u višestruko otežanoj situaciji; nagle bio-psihološke promjene, pritisak školskih obveza, slabljenje utjecaja obitelji radi gubitka tradicionalnih kohezivnih veza.
Stoga je senzibilnijim mladim ljudima potrebno osigurati aktivnosti koje će im pomoći da u razdoblju intenzivnog odrastanja lakše prihvate i upoznaju sebe te se nose sa, često zahtjevnim, očekivanjima okoline. Jedna od tih aktivnosti je i aikido.

1. 1. O AIKIDOU

Korijeni današnjeg aikidoa sežu sve do IX. st., no tek u XX. st. predstavljen je široj japanskoj i svjetskoj javnosti, kao zrela i zaokružena ratnička vještina, koja je stala ravnopravno uz bok karatea i judoa.

S razumijevanjem ove vještine najbolje je početi od samog naziva aikido, jer će nam on razotkriti mnogo toga (i samu bit) o pravom smislu bavljenja njom.

Ustaljen i pojednostavljen način prijevoda bi glasio: DO - put, AI - usaglašavanja, KI - životne energije. Međutim, to nije dovoljno da bi se pokrila sva značenja ta tri ideograma, koja oni imaju u japanskom jeziku.
Ideogram AI - relativno je jednostavan; znači udružiti, uskladiti, objediniti, usuglasiti, dovesti u harmoniju.
Ideogram KI - u okviru aikido teorije otprilike znači vitalnu ili životnu energiju (postoji još niz drugih značenja: plin, zrak, miris... može se reći da svatko u Japanu ima svoje razumijevanje KI-a).
Pojednostavljena priča o KI-u koja je naslijeđena od M. Ueshibe svodi se na ideju o nazočnosti jedne energije (KI) koja prožima cijeli svemir, pa tako i čovjeka. Međutim, dok se u prirodi, kod biljaka i životinja protok te energije odvija nesmetano, kod većine ljudi on je osjetno narušen. Putevi koji vode ponovnom vraćanju čovjeka u sklad sa svom prirodom su različiti, a među njima svoje mjesto ima i aikido. Uzimajući u obzir ranije spomenuti smisao ideograma AI (objediniti, uskladiti...) stižemo do odrednice AIKI koja podrazumijeva jednu psihofizičku disciplinu objedinjavanja KI-a.
U aikidou se to postiže kombiniranjem statičkih (seiza "japansko sjedenje") i pokretnih vježbi (njegove praktične tehnike), te se na toj bazi izraz AIKI tumači kao usuglašavanje vlastitih kretnji i energije sa kretnjama i energijom partnera pri treningu ili pravog napadača.
Potrebno je naglasiti da prave harmonije s partnerom ili pravim napadačem neće biti dok se prethodno ne ostvari i ranije spomenuta harmonija unutar pojedinaca koja se uglavnom dostiže «statičkim» vidom aikidoa:
a) vježbama disanja
b) vježbama meditacije
DO kao zadnji (ne manje važan) ideogram u našem slučaju može značiti: put, staza, metoda, način... čak pri vrlo pojednostavljenoj uporabi ideograma DO u značenju "puta, metode", neizostavno treba imati na umu uzvišenost tema sa kojima stoji najužoj vezi, a kojima su se bavili mudraci poput Lao-Tzea, Konfucija, Mencija, koji kod Japanca i Kineza i danas uživaju najveće poštovanje.
Pridodan bilo kojoj od poznatih ratničkih vještina (kendo, judo, kjudo...), on ima svrhu da distancira prostu tehniku borenja (Jutsu). S dodatkom DO želi se kazati da je dotična vještina put duhovnog samorazvoja, čiji je cilj prosvjetljenje, a njeni čisti tehnički elementi samo sredstvo koje služi spomenutom cilju.

Aikido se u Hrvatskoj kontinuirano trenira od 1989. godine, 1992. osnovano je Aikido društvo Zagreb, a od akademske godine 2005./2006. aikido je postao izborni kolegij za studente smjera poremećaji u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, budući da je prepoznata korisnost ove vještine u učenju svladavanja konflikata i nošenju sa stresovima posla u pomagačkim strukama.


1. SVRHA PROGRAMA

Osnovna svrha programa vježbanja aikidoa jest učenje životnih vještina te stvaranje vrijednosnog sustava i stavova koji sprečavaju rizična ponašanja mladih. Svrha je i stvaranje okruženja u kojem mladi mogu razviti i korisno upotrijebiti svoje psihofizičke potencijale, te formirati osobne stavove i vrijednosti.
Aikido nudi objedinjeni program

  1. učenja komunikacije pojedinca sa samim sobom te svojom fizikalnom i socijalnom okolinom na način stvaranja harmonične okoline bez patoloških konflikata,
  2. učenja načina mirnog rješavanja konflikata, na obostranu korist svih strana
  3. učenja redukcije stresa i razvijanja svjesnosti o vlastitom umu i tijelu
  4. fizičkog i psihološkog razvoja pojedinca

Njegova specifičnost je učenje gore navedenih elemenata kinestetičkim putem, koji uz fizičku aktivnost tijela posebno naglašava upotrebu uma, uz aplikaciju principa aikido tehnika u svakodnevnom životnom okruženju pojedinca.
Pored toga, program vježbanja aikidoa namijenjen je i odraslim osobama, prije svega profesionalcima iz pomagačkih zanimanja, koje kroz ovakav oblik aktivnosti mogu pronaći način relaksacije, te prevenirati burn-out sindrom. Također, i oni vježbaju harmonično rješavanje svakodnevnih situacija s kojima se susreću u svojoj profesiji.

3. CILJEVI RADA

Opći  ciljevi programa vježbanja aikidoa su sljedeći:

  1.  osnaživanje samopouzdanja
  2. razvoj pozitivne slike o sebi i svojim mogućnostima
  3. razvoj pozitivne slike o drugima
  4. razvoj osjećaja odgovornosti
  5. razvoj socijalnih vještina
  6. razvoj kreativnosti
  7. razvijanje samostalnosti, samopouzdanja i veće neovisnosti u skladu s kronološkom dobi
  8.  pomaganje u rješavanju problema
  9.  razvijanje osjećaja povjerenja
  10. pomoć i podrška u svakodnevnom kvalitetnijem funkcioniranju
  11. osnaživanje osobnosti
  12. upoznavanje i jačanje vlastitih potencijala
  13. stvaranje boljih mogućnosti za uspjeh
  14. postizanje harmoničnog odnosa prema okolini


4. NAČIN IZVRŠAVANJA PROGRAMA

4.1. Mjesto održavanja programa
Program se održava u dvorani Centra «Tomislav Špoljar», jednom do dva puta tjedno, u večernjim satima, u trajanju od 1,5 sata.

4.2. Korisnici
Program je prije svega namijenjen mladim ljudima u dobi od 10 do 18 godina, te profesionalcima iz pomagačkih zanimanja, međutim u vježbanje aikidoa mogu se uključiti sve zainteresirane osobe.
 
4.3. Način rada
Aikido treninzi imaju svoju ustaljenu formu – započinju ki-disanjem, meditativnim oblikom disanja čija je svrha umirivanje uma i tijela. Nakon toga slijede ki-vježbe (svojevrsno razgibavanje tijela), aikido vježbe (priprema za rad u paru), te aikido tehnike, koje se izvode u paru. Trening završava meditativnim tehnikama i razgovorom u kojem se rekapitulira sve što se toga dana radilo.


5. SADRŽAJ RADA

5.1. KUMIWAZA
Tehnike aikidoa se od početka vježbaju sa partnerom. To je vrlo dobar način početka vježbanja jer tako međuljudski odnosi postaju važni kao i sama tehnika. Kod drugih borilačkih vještina počinju se učiti tehnike, ali se često zanemaruju međuljudski odnosi. Kada netko samo želi vježbati tehnike, može vježbati sam ili uz pomoć nekog objekta. 
Vježbanje tehnika bez međuljudskog odnosa može dovesti do toga da se čovjek počne ponašati kao oružje ili robot. Nesvjesno čovjek počinje razmišljati da upotrijebi tehniku kako bi se borio, isto kao čovjek koji koristi pušku za borbu. Ako netko upotrijebi oružje protiv ljudskog života, to oružje odlučuje o sudbini ljudskog života. To će dovesti do uništenja ljudskosti i ljudskih života. Način vježbanja aikidoa održava ljudskost kao temelj svijeta.
Nemoguće je vježbati aikido tehnike uz pomoć nekog objekta kao što se to može sa partnerom. U aikidou se od početka počinje vježbati u paru tako da se svatko odmah suoči sa teškoćama međuljudskih odnosa i nauči se nositi s njima. Aikido tehnike ne postoje da bi se koristile protiv objekata, već su dio međuljudskih odnosa u svakodnevnom životu. To se zove kumiwaza. Kumi na japanski znači par, a waza označava tehnike. Tako vježbanje aikidoa počinje sa kumiwazom. Kumiwaza označava vježbanje dvije osobe uz postojanje međuljudskih odnosa.

5.2. HITORIWAZA
Kako bi se precizno naučili pokreti, dobro je pokrete vježbati samostalno. To se zove hitoriwaza. Hitori znači sam. Hitoriwaza se može koristiti kao pomoć za kumiwazu. Kao i u obiteljskom životu, međuljudski se odnosi mijenjaju i svatko mora proživjeti određenu situaciju. Kumiwaza je vježbanje tehnika u različitim situacijama međuljudskih odnosa para. Kada nema pravog odnosa, tehnika postaje hitoriwaza. To je isto kao što je samoća ponekad dobra za obiteljski život. Postoje aikido vježbe i vježbe za zdravlje kao određene skupine hitoriwaza.

5.3. TSUZUKIWAZA
Nakon što netko nauči mnogo tehnika kumiwaza, trebalo bi naučiti kako izvoditi tehnike jednu za drugom. Ovakav način vježbanja omogućava razumijevanje međuljudskih odnosa i značenje tehnika. Moguće je stvoriti grupe tehnika kako bi se vježbalo na taj način. To se zove tsuzukiwaza. Tsuzuki znači kontinuirano, a waza označava tehniku. Tehnike u jednoj skupini trebale bi tvoriti harmoničnu cjelinu.  

5.4. DISANJE
Disanje je jednostavna i prirodna radnja koju čovjek vrši od prve minute svog rođenja do zadnjeg trenutka svog života. Disanje ne služi samo da nas održi na životu, već je i važan čimbenik u našem razvoju. Disanje će jako utjecati na naš karakter, intelekt i općenito na psihofizički razvoj. Odrastajući ne obraćamo pažnju na disanje, misleći da je samo disanje dovoljno, ne znajući da je i sam način disanja jednako toliko važan.
Ljudi se rađaju dišući na nos i to disanje nisu morali naučiti. To je prirodna funkcija tijela koja se vrši nesvjesno. Disanje na usta je naučena reakcija potaknuta nekakvim stresom, strahom, nervozom ili prehladom. Smiren i opušten čovjek diše polagano i duboko na nos.
Samim disanjem na usta ubrzava se dovod kisika u pluća, ali se smanjuje brzina razmjene kisika s ugljičnim dioksidom. Tada se u krvi sakuplja prevelika količina kisika i dolazi do hiperventilacije tj. do vrtoglavice ili čak nesvjestice. Prilikom velikih napora, tijelo stresno reagira i počinje grčevito hvatati zrak, prilikom čega počinjemo disati na usta. Dolazi do hiperventilacije, bolova u prsima, pretjeranog znojenja, prebrzog otkucavanja srca i do brzog zamaranja. Tada je potrebno smiriti dah, opustiti zgrčeni abdominalni sustav i cijeli će organizam početi raditi optimalnom brzinom i snagom, a samim time ćemo moći izdržati mnogo veće napore i nećemo se tako brzo zamarati.
U modernoj medicini sve se više koriste vježbe disanja za liječenje srčanih bolesnika i bolesnika s oštećenim nervnim sustavom. Dokazano je da pravilno disanje poboljšava funkcioniranje kompletnog organizma od kardio-vaskularnog i probavnog do nervnog sustava. Ono poboljšava koncentraciju, pamćenje, percepciju, koordinaciju, reflekse i sve ostale funkcije mozga.

Postoje tri načina disanja. Klavikularno disanje je najnezdraviji način disanja. To je disanje vrhovima pluća. Ono je kratko i brzo, a kratko i brzo disanje znači i kratak život. Tim načinom disanja dolazi do oštećenja nervnog sustava zbog premale količine kisika u mozgu. Posljedice mogu biti nervoza, paranoja, depresija, agresivnost, smanjenje koncentracije itd. Osim mozga trpi i ostatak organizma. Najčešće disanje je prsno disanje. Ono je također kratko i brzo, a uzrokovano je stresnim i brzim načinom modernog života. Zbog toga su u svijetu vrlo česte bolesti srca i probavnog sustava. Najzdravije je trbušno ili tzv. ošitsko disanje. Taj način disanja je naročito važan jer prvo povlači zrak u donji dio pluća. Opskrba donjeg djela pluća kisikom naročito je važna jer se, kad smo uspravni, u donjem djelu trbuha nalazi mnogo više krvi koja sudjeluje u razmjeni kisika. Zbog toga je ošitsko disanje važan dio optimalne vježbe disanja.

U Japanu se kaže da je disanje musubi. Musubi doslovno predstavlja čvor tj. vezanje, ali simbolizira proces odvajanja od svega negativnog i povezivanje s kozmičkom energijom što na kraju stvara savršenu ravnotežu i harmoniju. Musubi je simbol beskonačnog kruženja energije, proces bez početka i bez kraja. Musubi počinje misogijem tj. pročišćenjem i prilagodbom, a misogi se postiže shugyom tj. svakodnevnim treniranjem i težnjom prema kvalitetnijem životu i savršenstvu. Misogi se postiže čišćenjem duha i tijela, pravilnim pogledom na svijet i življenjem zdravog života. Kraj musubija je satori. Satori je prosvjetljenje tj. shvaćanje istine o sebi, o svemu što nas okružuje i obavezama koje imamo prema okolini i prema cijelom svijetu.

Japanska riječ za dah je kokyu. Kokyu nije samo disanje, nego je uz to povezano mnoštvo izraza i pojmova koji simboliziraju harmoniju. Tako se u Japanu često čuje izraz 'kokyu ga au', koji spominje dah , ali govori o tome kako su dva čovjeka usklađena i harmonična. Pravilnim disanjem razvijati će se harmonija duha i tijela i harmonija s drugima. 

Važan pojam vezan uz disanje je kokyu-ryoku tj. moć daha. Kokyu-ryoku se sastoji od shuchu ryoku tj. sposobnosti koncentracije sve snage u jednu točku tijela. To se razvijati redovitim vježbanjem kokyu-ho tehnika.
Napredovanje u tehnikama će biti ovisno o napredovanju u disanju i razvijanju svog prirodnog ritma disanja. Vježbe disanja bi se trebale svakodnevno prakticirati, ne samo zbog borilačkih vještina, nego zbog osobnog zdravlja.


6. PROVODITELJI PROGRAMA

Dobroslav Jakovljević sensei, majstor aikidoa 2. dan
Prof. dr. Aleksandar Buđanovac, izvanredni profesor na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu
Marina Ostrun, dipl. soc. pedagog
Nebojša Buđanovac, dipl. soc. pedagog. i psihoterapeut


7. EVALUACIJA RADA

Evaluacija programa bit će provedena na osnovu upitnika namijenjenih polaznicima tečaja.


8. VREMENSKI RASPORED PROVOĐENJA PROGRAMA

Program se kontinuirano provodi od 9. mjeseca 2006., i do sada se provodio jednom tjedno. Od 1. mjeseca 2008., uz odgovarajuća sredstva,  stvorit će se uvjeti da se program održava 2 puta tjedno.


9. MOGUĆI PROBLEMI I KAKO IH PREVLADATI

Najveći potencijalni problem ovog programa jest uključivanje mladih u program vježbanja aikidoa. Rješavanje ovog problema podrazumijeva aktivnosti usmjerene na adekvatno obavještavanje mladih putem medija o programu i njegovim ciljevima.
Drugi problem koji je moguće predvidjeti u ovom trenutku jest problem kontinuiranog financiranja programa. Taj problem rješavat će se traženjem donacija.

Dobroslav Jakovljević, sensei, majstor aikidoa 2. dan
Marijan Kudma, sensei, majstor aikidoa 2. dan
Prof. dr. Aleksandar Buđanovac, izvanredni profesor na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu
Nebojša Buđanovac, socijalni pedagog i psihoterapeut


[ Vrh stranice ]